GLAS KOJI ODJEKUJE

 

Ne mora se biti neki osobit glazbeni znalac a da se kaže da Meri Cetinić predstavlja izuzetno ime domaće pop-scene. Štoviše, posljednjih je godina u samom vrhu estrade, višestruko je proglašavana pjevačicom godine postavši nezaobilaznom pojavom koja odskače od prosjeka i predstavlja više od glazbenog standarda koji se slušateljstvu nudi. Neke njezine ploče dostizale su tiraže o kojima je svaka druga pjevačica mogla tek sanjati.

 

U čemu je tajna njezina uspjeha, zašto smo tu grlatu Blaćanku tako rado i tako objeručke prihvatili? Nju, koja je svoje početke imala sa splitskom grupom »Che« da bi na kratko, epizodno, »zaplivala« s tada »jakim« »Delfinima« od kojih se otisnula i zaplovivši splitskim »Morem« već tada skrenula pozornost šire javnosti na svoj vokal, koji u svom izvanserijskom solističkom izdanju doživljava kulminaciju na samostalnim pločama i koncertima? Što to u njezinu glasu ima a drugdje nema?

 

Prevarit čete se ako pomislite da je to šIageristika, dakle trend koji je najviše »kurentan« i koji osigurava velike tiraže, čestu slušanost. To je prije svega taj topli glas, sugestivan i dopadljiv, raspjevan i raskošan, prepoznatijiv i ugodan uhu. Glas s kojim se možeš identificirati, koji te mole ponijeti i kad je baladeksno-melankoličan i kad je prpošan u disco-maniru. Glas koji naprosto odjekuje.

 

Meri - dovoljno ju je tako zvati a da svi znaju o kome je riječ - u svom glasu i interpretaciji sadrži sretan spoj stare dobre šlageristike i novog, modernog sounda Ne, nije to kompromis - to je naprosto nešto Drugo. To su Janis Joplin, Carole King i Roberta Flack, njezini veliki uzori, u jednome, što ne znači da je ona Meri, iz njih »nastala« kroz »indigo«. Nikako! - znaju to oni koji je slušaju. Njezin glas - to je naprosto Meri! Jedinstvena i neponovljiva.

 

Međutim, Meri - nije to samo glas, svjež i prodoran, već i posebni štimung kojim zrači njezino pjevanje. To je kultura pjevanja, sposobnost da vežeš publiku uz ono što joj imaš reći, to vokalno umijeće čiji domašaji imaju neslućene razmjere, i kad lamentira, kad »pritisne do gasa« To je uostalom ta baladičnost, opojna i treperava, izražajna u lepršavosti i emocijama; to je taj njezin disco-pop u svoj svojoj žestini i dinamici. To je glas koji odjekuje.

 

To je uostalom i strast Meri jednako strasno pjeva o moru, o životu i »stađunima života« polijeće s lastavicom, očekuje i lamentira »u prolazu«, čeka mornare, pjeva o Njemu i Njoj, o Ijubavi i radosti, nadama i strepnjama. U svim tim iskazima ona zna mjeru, ona zna svemoć Note, ona zna pravu snagu Riječi. Ona svojim pjesmama udahnjuje dušu. Često i sama sklada, »sjedi i svira«, ali uvijek osjeća pjesmu, njezinu mediteransku osobitost. U njoj je sjedinjen temperament i mentalitet podneblja, svjetlost koja se zgušnjava i raspršuje poput vala u čijim se kapljicama vidi bljesak sunca ili pak zrcalenje duge. To je Meri.

 

Ali, Meri - to su i njezini suradnici, birana ekipa To su skladbe Zdenka Runjića, Slobodana M. Kovačevića i drugih (o njezinima da i ne govorimo!), to su birani tekstovi (izmedu ostalog - i nižepotpisanoga). I naposlijetku (zapravo možda najprije) to su izvrsne moderne produkcije i aranžmani brata joj Ante koji daju osobitu glazuru, senzibilitet i tehničku perfekciju njezinim pjesmama I glasu. Glasu koji odjekuje.

 

Eto, sve je to Meri. I na ovoj ploči  

 

                                                           

Jakša Fiamengo